Isidora Sekulić: 2017.

Autor izložbe:

Olga Krasić Marjanović

Dizajn izložbe:

Dragana Lacmanović

Izložba povodom 140 godina od rođenja Isidore Sekulić

Studijsku izložbu posvećenu životu i stvaralaštvu velike srpske spisateljice, Biblioteka grada Beograda priredila je povodom pedesetogodišnjice smrti Isidore Sekulić. Pored obimne građe koja je prikupljena iz Rukopisnog odeljenja Matice srpske, Univerzitetske biblioteke Svetozar Marković, Arhiva SANU, Narodne biblioteke Srbije i Rukopisnog odeljenja Biblioteke grada Beograda, posetioci su mogli da čuju i glas Isidore Sekulić, čiji je snimak pozajmljen iz Arhiva Radio Beograda. Kroz život prve žene člana Srpske kraljevske akademije i Akademije SANU, prvog predsednika Udruženja pisaca Srbije, osnivača, počasnog predsednika i sekretara Srpskog PEN-a, počasnog člana Srpske književne zadruge, Matice srpske, saradnika 33 novine i časopisa, vodi nas obilje dokumenata, pisama, razglednica, rukopisa, knjiga.

 

Kao poseban segment izložbe prikazane su fotografije iz Isidorinog foto-aparata koje je snimila prilikom boravka u Crnoj Gori, spremajući se da piše monografiju o Njegošu.

 

 

KULTURNI DODIRI SREĆA SU LjUDI

 

“Tradicije nisu ništa drugo do sačuvana sećanja. (…) – istorija je takođe knjiga ili galerija sećanja. (…) Knjige starostavne, u nama su raspoređene. (…) Svi ukusi naši, svi stilovi naši, bili su nekad već odlike, ponosi, uživanja ko zna čija. (…) Kultura bogati ljude, umetnost je sreća ljudi, a sreće su internacionalne, istovetno ljudske od početka vekova.” (1951)

 

FRAGMENTI IZ OGLEDA O KULTURI

 

“Kultura, kulturni duh u osnovici, to nije ni Dante, ni Dekart, ni Betoven; nagon za uzlet, nagon za preobražaje, taj nagon ili spava ili radi u narodu. Narod je roditelj i stvoritelj. Kulturni zalet, pre gotovih oblika kulture, to je deo vitalnih moći u narodu.

Jedan od zdravih znakova da je kulturni nagon u narodu jače aktivan, jeste nemir ljudi da idu u svet, da uz svoju stvarnost sa kojom su identični, upoznaju i drukčije stvarnosti, drukčije načine života, drukčije oblike kulture ili nekulture. Svet hoće u svet. ” (1952)

 

“…Nacionalizam je velika, i opaka stvar, ne pita, neće da zna da je kosmopolitizam najčešće pitanje kulture…jer je kultura samo jedna u celom čovečanstvu, dakle po nuždi kosmopolitska i slava joj što je kosmopolitska i ujedinjujuća bar ona, kad ništa drugo nije do današnjega dana!”

Izložbu možete pogledati ovde.